Aktuelne izložbe

14. UŽIČKI REGIONALNI LIKOVNI SALON

Utorak 17. Decembar 2002. - Četvrtak 16. Januar 2003.
Sa snažnijim prodorom demokratije u državne strukture ne samo da je došlo do jačanja avangardnih umetničkih oblika već i do svojevrsne decentralizacije umetničke topografije.
I van metropole, Beograda, počele su da se događaju ne samo kapitalne izložbe, već i da se nagradama, monografijama, istorijskim presecima, idejama, art projektima, promovišu umetničke vrednosti. Dok su mnogi nekadašnji likovni centri Srbije u fazi laganog odumiranja, drugi su se visoko uspeli. To se posebno odnosi na Čačak, Požegu i Užice, o kome će ovde biti reč.

Pre svega, svojim ugledom iz starih vremena, kada su u njemu izlazili brojni časopisi, intelektualcima i umetnicima rođenim u njemu, Užice je stari gradski, kulturni i politički centar, sposoban da predstavi i formira ideje, možda i zato što je idealno smešten na preseku puteva i uticaja Srbije, Crne Gore i Bosne. S druge strane, tu se predmetno, arhitektonski i poetički susreću staro i novo, kuće iz doba Obrenovića sa oblakoderima, ikonopis sa postmodernim minimalizmom. To za jednu sredinu može biti samo kvalitet, osobenost i kapital, posebno u umetničkoj sferi u kojoj se nikad ne zna kada će nešto iz daleke prošlosti biti podstrek.

U tom smislu ključna je delatnost Gradske galerije Užice, koja pod budnim okom Direktora i Žirija okuplja i nagrađuje na Užičkom regionalnom likovnom salonu sve one pojave koje imaju širi, dakle, profesionalni značaj. Ponuda za ovu smotru uvek je bogata i na visokom nivou, tako da su oni pohvaljeni u nekom drugom estetičkom konsenzusu Žirija mogli da budu i nagrađeni. Svakako je slikar Obrad Jovanović sa pravom nagrađen, već i time što je jedan od najuglednijih umetnika ne samo Užica već onih koji su utemeljeni u topiku, etos i etnos, religiju Balkana, kako pagansku tako i hrišćansku.

Zoran Matić je, naprotiv, crtač visoko izgrađenog urbanog senzibiliteta uprkos koga je uspeo da sačuva crtački nerv, osećaj za snagu i neposrednost crteža u vremenu koje ovoj istančanoj umetnosti nije naklonjeno a možda ni doraslo.

ŽIRI ZA SELEKCIJU I DODELU NAGRADA

Prof. Jovan Rakidžić, predsednik

Dejan Đorić, likovni kritičar

Dragan Jovanović Danilov,
književnik, likovni isejist


Dragan Dimić, istražujući novi romantizam, asocijativnu figuraciju ali u novijim radovima i lirsku apstrakciju, dosledno promoviše likovnost kao bitni i izvorni element, korektiv i pokretač dela.

Pohvaljeni Nikola Klisić svakako je slikar velikog formata, jedan od naših najboljih, malobrojnih slikara metafizike, i zaslužuje svu pažnju, kao što je Slobodan Stanić Džingi prevrednovao tradiciju realizma, postavivši pitanje gde se realizam danas nalazi - izmedu socijalističkog, akademskog, Beogradske škole ili uticaja ekspresionizma osamdesetih. Tako se i Sofija Bunardžić delom izmešta iz ustaljene umetničke prakse, ostvarivši objekte koji su i etnički i u duhu avangardne skulpture na prelomu XX u XXI vek, i keramoplastika ali i postmoderna predmetna umetnost.

Ne kao zaključak, već kao podstrek, na prvi pogled i prvu misao, uviđa se da ovaj Salon traje na taj način što ga omogućuju kvalitetna dela umetnika raznih kreativnih slojeva i mogućnosti, što daje osnove poverenju u umetnost kao sveopštem i istorijskom fenomenu.

Dejan Đorić