Jovan
Ivanović je završio Umjetničku školu u Herceg Novom i slikarski
tečaj kod Mila Milunovića u Beogradu. Bavio se pedagoškim radom
i bio jedan od osnivača i dugogodišnji direktor Moderne galerije
u Budvi. Studijski je boravio u Italiji 1968. godine, kao stipendista
italijanske vlade, a zatim je 1969/70. u Francuskoj i Čehoslovačkoj.
Samostalno
izlaže od 1965. godine, kada je priredio prvu izložbu u Budvi.
Imao je niz samostalnih i kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu,
a dobitnik je više uglednih nagrada i priznanja.

"More,
morske obale i nebo nad njima duboka su inspiracija slikara
Jovana Ivanovića. Njegova plava je snažni ultramarin, on radi
serije plavih ogledala u kojima se iskre crveni odsjaji..."
(Olga Perović, 1964).
"Ivanovićeva
platna nisu na zidu već između vas i umetnikove palete, u predelima
čistih asocijacija, tamo gde ne postoje granice ni vremenu ni
prostoru, a gde slikarska materija dodiruje samu poeziju..."
(Dr Miodrag Kolarić,1977).

"Ivanović
u primorskom pejzažu otkriva dramatičnu komponentu... Prisustvo
plave, veoma iznijansirane, koja je postala osnovni ton njegovog
slikarstva, sa crvenim partijama simboličke vrijednosti, uz
ekspresivnu grafičku strukturu slike, čine Ivanovićeva likovna
ostvarenja izrazito individualnim i uvjerljivim..." (Tatjana
Pejović, 1977).

"Svoj
pompejski, mediteranski lamento, slikar Jovo Ivanović kazuje
nekim svojim, naročitim jezikom, nekom neobičnom mešavinom elemenata
apstrakcije i figuracije... U njegovoj plavoj oseća se ukus
morske soli, u njegovoj žutoj jara budvanskog sunca, u njegovoj
crvenoj strujanje krvi" (Đorđe Kadijević, 1980).
"Bojom
je Ivanović izgradio čitav mikrokosmos, sazdan od niza detalja
vezanih za njegov intimni život i kompleks vizuelnih senzacija
kontrastnog mediteranskog podneblja, kojeg njegove duboke oči
bezmjerno upijaju" (Dragan Radovanović, 1997).
"Snaga Ivanovićevog izraza, koji pleni svojom neponovljivošću,
je u različitosti likovnog jezika ostvarenog kroz gest, boju,
kompoziciju i crtež i kojima je sublimiran neobičan, živi duh
ličnosti slikara... Svaki novi susret sa slikarstvom Jovana
Ivanovića predstavlja put ka zaboravljenoj Božanskoj suštini
koja se od davnina pokazivala u stvaralaštvu i umjetničkom logosu
Mediterana" (Lucija Đurašković, 2003).